Petak , 24 Novembar 2017
Početna / Zanimljive crte iz historije Bihaća

Zanimljive crte iz historije Bihaća

   

Prije nego su se mnoge države ustoličile na Balkanskom poluotoku, postojali su gradovi sa svojim sudovima, upravama i vojskom koja ih je čuvala. Oko tih gradova sagrađeni su   visoki bedemi, kako bi neprijatelje držali van zidina grada.

Bihać je jedan od rijetkih starih gradova u kojem su sačuvani originalni bedemi iz tog vremena. Zapravo, cijelo uže središte Bihaća okruženo je visokim zidovima oko kojeg je prokopan kanal s rijekom Unom. Zidovi se pružaju ulicom “Bosanske državnosti” do gradskog mosta i hotela Paviljona, kroz cijelu “Aleju Alije Izetbegovića” do pošte, te od Gelendera kroz kompletnu ulicu “Bedem” uz kanal koji je nekada završavao kod Fethije, bivše crkve svetog Ante Padovanskog, ali danas kanal završava niže do elektrane, te od Opala vraća se ka Uni.

Na kuli iz vremena osmanske vladavine je uklesan i Pelikan, kog je prije 500 godina u kamenu bihacitu isklesao jedan od bihaćkih klesara iz tog vremena, a kula je u vrijeme komunizma čak služila kao i zatvor za one koji su se u to vrijeme ogriješili o “zakon”.

  • Facebook
  • Twitter
  • Google+

Najmanji, a slavljeni Japodi

 

Bihać ima bogatu  historiju, počevši od ledenog doba. U katoličkom naselju Račiću kod Bihaća je arheološko nalazište skeleta mamuta. Kako nam je kazao kustos muzeja u Bihaću Enver Mulabdić, skeleton mamuta je pronađen prije II. Svjetskog rata i negdje na putu između Banja Luke i Sarajeva je nestao, tako da se ni danas ne zna kod koga se nalazi.

Zatim, 800 godina prije nove ere, na mjestu gdje je Bihać danas, pojavljuje se snažno Ilirsko pleme. Inače Ilirija, koju su rimljani nazvali provincija Dalmatija imala je tri svoja naroda. Od Albanije do Srednje Bosne bili su Dezijati, sjevernije Mezeji, a na području Bihaća Japodi. Kako je izgleda  pripadnik Japoda pokazao nam je Rajf Herhatović, sa originalno izrađenim maskom Japoda .

Iako su bili najmanje od tri Ilirska plemena, Japodi postali slavljeni zbog njihovog konjaništva i ratnih vještina, a na prostorima Bosanske Krajine ostavili su velikog traga, kao i ljubav prema konjima.

Zanimljivo je da su čak i u vrijeme Austrougarske, po Lopešiću, Bišćani imali najpouzdaniju i najbržu kurirsku službu konjanika, a tradicija konjaništva i danas se čuva u Bihaću koji ima i svoju ergelu i hipodrom na Bakšaiškim barama .

Konj je jedan od simbola grada, a najpoznatiji je upravo krilati konj pegaz, koji je bio simbol 5. Korpusa Armije BiH, sa nazivom “Sila nebeska”.

Bihać ima i drugih simbola od kojih su neki i uklesani na starim zidinama, a koji potiču nešto kasnije, iz srednjeg vijeka. Bišćem su vladali Franci, Bizantijci, bosanski kralj Tvrtko, hrvatski kralj Ladislav, herceg ban Hrvatinić, te je bio i središte hrvatske kraljevine u vrijeme krune Tomislava, te na kraju pod juriditrikcijom Ugarske.

Kralj Bela IV. spasio se unutar Bihaćkih bedema od najezde Tatara, te je Bihać 1260. godine proglasio slobodnim kraljevskim gradom. Od te godine Bišćani računaju rođendan svog grada.

  • Facebook
  • Twitter
  • Google+

Jata vrana

Prema legendi, Bela je Bišćanima ostavio i svog ljubimca, pripitomljenu vranu koja je izvodila trikove. Ova vrana kasnije se pojavljuje na starim klesanim grbovima, te sve da nije učinjena simbolom grada, stotine jata crnih vrana koje i danas zaposjedaju stari centar Bihaća i nadglasavaju čak i prometnu buku bi se sigurno izborile za to. To nam potvrđuju i velika jata vrana iznad zvonika  Sv. Ante Padovanskog u predvečerje  kad se okupljaju da polete na konak.

Na starim grbovima i grobnicama katoličke aristokracije ovjekovječeni su i drugi simboli grada poput divljih patki kojih ima u hiljadama na rijeci Uni.

Djeca u šetnji sa roditeljima danas svakodnevno hrane jata divljih pataka na Uni, a u ratu patke su hranile ljude, ne samo u ovom posljednjem nego i u svim ranijim bilježi iz bogate bihaćke dalje i bliže prošlosti.

Osmanlije  su zauzeli Bosnu, poslije bitke kod Jajca, 1463. godine. Više od 100 godina nakon tog događaja Hasan Paša Predojević je krenuo i u konačnu opsadu Bihaća.
Sve do tada u gradu je živjelo 1000 vojnika na plaći kod cara i krune, Hrvatske i Ugarske. Gradom su vladali sudci i gradski kapetan. Na njihove brojne povelje i apele zapadni kršćanski svijet više se nije obazirao, te 1592. godine pao je pod Otomansko carstvo.

U drugom svjetskom ratu bio pod vlašću  Nezavisne Države Hrvatske, a saveznici britanske avijacije su ga bombardirali, skrušivši crkvu sv. Ante Padovanskog u kojoj se krilo katoličko življe, tako da i danas je samo ostao toranj ostao, koji je uz kapetanovu kulu i Fethiju trorogi simbol modernog grba grada Bihaća.

U Bihaću je održano i zasjedanje AVONOJ-a, naime, nakon pada Užičke republike Tito i partizani su utočište našli na terenu između Bihaća i Drvara, od Grmeča sve do Kozare, ustanički džep znan kao Bihaćka republika. Ali danas niti jedna ulica u Bihaću ne nosi naziv  Bihaćke republike. Antifašizam u Bihaću zadržao se do današnjih dana, bez obzira na nakaradne ideologije i teška vremena posljednjeg rata. Grad je bio i ostao multietničan i Bihać je danas grad s najviše miješanih brakova. Bedemi su tu ako zatrebaju, ali za većinu, to je samo obično kamenje koje nijemo šuti, a turističke vodiče niko i ne upošljava, pa brojni turisti postaju samo slijepi putnici u gradu koji posjećuju, a imaju mnogo toga o njemu čuti…

Provjeri

Pucnjava u Sarajevu, jedna osoba uhapšena

    U sarajevskoj ulici Butmirska u naselju Hrasnica jutros oko 9.40 sati došlo je do ...

Komentari

Budi prvi koji ce komentarisati!

Obavijesti me o
avatar
wpDiscuz

Sviđa vam se ovaj članak?

Podijelite ga sa prijateljima i podržite nas u daljnjem radu!

Zanimljive crte iz historije Bihaća

vrijeme potrebno da pročitate: 10 min
0