Petak , 22 Septembar 2017
Početna / USK / KLJUC / BISKUP KOMARICA: Esselamu alejkum, moji Ključani

BISKUP KOMARICA: Esselamu alejkum, moji Ključani

   

U ovom krajiškom gradu se prikupljaju sredstva za obnovu katoličke crkve, a prve donacije dali su sugrađani Bošnjaci.

Riječima: “Eselamualejkum, moji Ključani!”, banjalučki biskup Franjo Komarica pozdravio je početkom septembra prisutne na manifestaciji “Ključani svome gradu”, koja je održana povodom 125. godišnjice župe i patrona župe Ključ, Male Gospe, koja je imala donatorski karakter.

Manifestacija je održana u Domu kulture u Ključu 9. septembra, a pored izložbe umjetničkih slika, izvedene su tradicionalne muslimanske igre iz okolice Ključa, ali i plesovi Slavonije i Posavine te tradicionalne igre iz Vranja, dok je za muzički dio programa bila zadužena klapa ”Stina” iz Šibenika. Velika dvorana Doma kulture je, pričaju ponosni Ključani, bila ispunjena do zadnjeg mjesta, a “duh zajedništva se mogao osjetiti u zraku”.

Sva novčana sredstva prikupljena na toj manifestaciji bit će iskorištena za dovršetak obnove dijela katoličke crkve u tome gradu, koja je bila porušena za vrijeme zadnjeg rata u Bosni i Hercegovini.

Komarica je kazao da grad Ključ može biti “primjer mnogo većim sredinama, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i cijeloj Europi, primjer suživota i suradnje”, te kako bi se većinske zajednice trebale odnositi prema manjinskim. Obnoviti se mora i župni dvor (župni ured) crkve, izgrađene 1891. godine, a prvi donator je bio Ključanin Rasim Delić, koji živi u Švicarskoj.

Nikada nije izgubio multikulturalnost

Po zvaničnim podacima u Ključu, koji broji oko 18.000 stanovnika, živi dvadesetak Hrvata, a Delić tvrdi da, iako su Bošnjaci većinski narod u tom gradu, on nikada nije izgubio svoju multikulturalnost.

“Ja sam ponosan na svoje Ključane, jer štite ono što liči na duh vijekovne Bosne. Hrvati koji žive u Ključu nisu mogli napustiti svoj rodni kraj, svoje prijatelje, komšije… Biskup Komarica je uveličao ovu manifestaciju, koju je, u saradnji s općinom Ključ, organizovalo Udruženje Ključana i prijatelja Ključa ‘Kralj Stjepan Tomašević’ Ključ/Zagreb. Župni dvor je devastiran i mislim da bi ljudi dobre volje i neke institucije također trebale da doprinesu njegovoj obnovi”, kaže Delić.

Dodaje da je bio prisutan na misi u Župnoj crkvi Male gospe u Ključu, koju je predvodio Komarica te ističe da mu je, iako je musliman, bilo zadovoljstvo slušati govor osvjedočenog prijatelja svih ljudi, bez obzira kojoj vjerskoj ili nekoj drugoj grupi oni pripadali.

Katolkinja na islamskoj vjeronauci

Luki Brkiću je povjerena odgovornost čuvanja crkve u Ključu. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, kaže, doživio je strahote logora, ali nikada mi nije palo na pamet da napusti svoju rodnu grudu – Ključ. Tvrdi da je župni dvor uništen te da se pod hitno mora obnoviti.

“Svećenik Banjalučke biskupije, trenutni župnik Drvara i Bosanskog Grahova Davor Klečina, razgovarao je s gospodinom Komaricom o tome i predstavio mu plan obnove, ali ta rekonstrukcija je trenutno preskupa. Ima dosta stvari koje se moraju uraditi unutar crkve. Iz vana to sve izgleda super, ali unutra se mora svašta uraditi. Crkva se, također, mora ograditi. Ali, srećom, ima dobrih ljudi, pa ćemo vidjeti”, ističe.

Koliko je, zapravo, veza Bošnjaka i Hrvata u tom gradu jaka i da je najbitnije biti čovjek vidi se i na primjeru Brkićeve unuke, koja je u osnovnoj školi, iako katolkinja, odlučila sa svojim školskim drugovima i drugaricama ići na nastavu islamske vjeronauke.

“Rekao sam da je važno i da to nauči. Što ne bi išla na vjeronauku?”, kaže Brkić i dodaje da je suživot u Ključu idealan.

Kada se u katoličkoj crkvi, koju je izgradio izvjesni Bajro iz Sanskog Mosta, obilježava neki događaj, navodi, dođu i muslimani, a tako je i obrnuto.

Državotvornost bosanske države

“Meni je u Bosni i Hercegovini ljepše nego u Hrvatskoj. Ključ je moj grad. Mi smo ovdje kao jedna obitelj, ovo su idealni ljudi”, objašnjava.

Za Vinka Blaževića, predsjednika Udruženje Ključana i prijatelja Ključa, stanovnici kažu da godinama širom Evrope u najboljem svjetlu predstavlja grad koji je bio zadnje bosansko kraljevstvo i u kojem je prestala državotvornost srednjovjekovne bosanske države. Tu je uhapšen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, odveden u Jajce i tamo pogubljen.

Nakon toga se Bosna uklapa u veliko Osmansko carstvo, kao Bosanaki sandžak, a poslije kao Bosanski pašaluk.

Blažević tvrdi da zato Ključani na poseban način nose breme odgovornosti kada se govori o suživotu na tom prostoru.

“Mi s ponosom nosimo ime kralja Stjepana Tomaševića. Iako je u Ključu ostalo dvadesetak Hrvata, među kojima je i moj brat Slavko Blažević, to samo govori i potvrđuje biskupovo izlaganje da se treba ugledati na primjer manjih sredina, koje pokazuju sasvim suprotnu sliku od ove današnje zbilje u našoj Bosni i Hercegovini”, kaže on.

“Naša Udruga Ključana i prijatelja Ključa ‘Kralj Stjepan Tomašević’ od 2007. godine djeluje i promiče kulturne vrijednosti ključkog kraja. Djelatnost Udruge je povezivanje Ključana i njihovih potomaka. Od te 2007. godine naša Udruga organizira tradicionalno vjersko okupljanje  povodom Blagdana Male Gospe, zaštitnice Ključke župe. Dakako, posebno tu moramo istaknuti manifestaciju ‘Ključani svome gradu’, koja okuplja sve ljude dobre volje, bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost.”

Dolazio i Arsen Dedić

Dodaje da se veliki gradovi u Bosni i Hercegovini trebaju ugledati na gradove poput Ključa, koji gradi suživot s malo Hrvata što je ostalo u njemu, a Bošnjaci, kao većina, ne dozvoljavaju da im “oblaci prekriju tu zvijezdu, koja, iako oslabljena, luči još svjetla nad ključkim nebom”.

Svrha Udruženja Ključana i prijatelja Ključa je da se svi Ključani vrate u svoje domove, nastavlja priču jedan od osnivača tog udruženja Fadil Mršić.

“Mi smo spremni svakome pomoći. Kada je održana kulturna manifestacija za obnovu župnog dvora, pozvani su i pravoslavni pop i naš glavni imam. Mnoge zvijezde su dolazile na naše manifestacije, pa tako i pokojni Arsen Dedić. Svi su bili oduševljeni klimom koja vlada u Ključu”, objašnjava.

Prvobitno je bilo planirano da se u projekat obnove crkve uloži 200.000 konvertabilnih maraka (100.000 eura), ali zbog nedostatka finansijskih sredstava, on je neizvodiv. Izrađen je novi projekt, koji bi koštao 25.000 eura, a do sada je skupljeno oko 10.000 eura. No, glavna osobina Krajišnika je da su uporni, tako da se cijela priča oko obnove sigurno neće završiti samo na projektu.

Komentari

Budi prvi koji ce komentarisati!

Obavijesti me o
avatar
wpDiscuz

Sviđa vam se ovaj članak?

Podijelite ga sa prijateljima i podržite nas u daljnjem radu!

BISKUP KOMARICA: Esselamu alejkum, moji Ključani

vrijeme potrebno da pročitate: 11 min
0